it could happen to you

nedjelja, 03.09.2006.

Jesen

Iako datum to bas ne pokazuje, ljeto je gotovo... Vrijeme je da se lanene hlace stave u ormar za nagodinu, a tople majice i jakne izvuku van. Dok sam se danas vracala s posla shvatila sam da se u biti veselim ovom vremenu. Udahunula sam miris kise koja vec nekoliko dana pada i bila sam u miru. Zatvorila sam oci i vidjela peceno kestenje kod kina. Da, jesen je na pragu...
Osjetim to u vjetru koji je lagano poceo, prozorima koje drzim otvorene, mirisu zemlje koja je toliko za vodom vapila. Osjetim to u cinjenici da se nitko vise ne zali da je vruce, da je sparno, da su se razbolili od klime koja radi po cijele dane. Vidim to u drvecu ciji listovi lagano pocinju mijenjati boju. Vidim to u sebi jer me hvata nostalgija.
Ovdje kad kisa pada, bude pljusak i to je to. Rijetko kada kisa traje danima, kao sto je protekli tjedan. I onda se sjetim sivog neba nad Osijekom, kise koja ne bi prestajala, mokrih hlaca dok hodam po barama na putu do grada. Sjecam se kako nas ni onda kisa nije sprijecavala da idemo van vikendom. A sada? Nema te sile koja bi me natjerala da izadjem iz kuce osim ako ne moram.
vremena se mijenjaju, a i mi zajedno s njima. I htjeli mi to priznati ili ne, svaka promjena godisnjeg doba zatvara neko staro poglavlje i otvara novo. Prosla jesen nece biti kao ova, i iduca zima mozda bude hladnija. no kad i mi pogledamo kakvi smo bili prosle jeseni, sugurna sam da cemo vidjeti promjenu ne samo u godisnjem dobu, vec i u nama samima.
Evo... doslo je vrijeme za jos jednu promjenu godisnjeg doba, i svega drugog....
- 07:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2006.

Male Mace

I tako vratim se ja danas iz vana, rekoh konacno cu vidjeti cimericu jer je danima vec nisam vidjela. I dodjem ja kuci kad ono tu njezina mama i sestra i sve nesto brzo sakrivaju. kad ja malo bolje pogleam a ono dvije mace svega mjesec dana stare. Rastopila sam se. Zovu se Coco i Lola. Preslatke su. U biti ne smijemo u stanu imati zivotinje no dobro cemo ih sakriti. Zao mi je samo sto cemo ih imati svega 2 tjedna i onda ce ih njezina mama preuzeti.
No ja sam se vec zaljubila u njih. Jako su drage.
Eto, samo sam to htjela podijeliti sa vama. Idem ih sada nahraniti.
- 07:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.06.2006.

Reci "zao mi je" ponekad jednostavno nije dovoljno

Ne treba mi da mi kazes da ti je zao, to nece nista promijeniti. Ne treba mi da me lazes opet, to sam vec dovoljno cula. Sve sto mi treba je samo da mi kazes da shvacas da to sto si uradio nije u redu. Reci "zao mi je" to ne moze promijeniti. I dugo ce vremena trebati da to prodje. Dugo ce vremena trebati da ponovno budem u mogucnosti vjerovati nekome, dozvoliti nekome da mi se priblizi. istina je, uvijek ces ostati u mom sjecanju... kao osoba koja mi je promijenila zivot zauvijek... al ne na pozitivan nacin...
Sretno ti bilo...
- 15:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.06.2006.

In My Mind

Jutro je. Svega 8 ujutro. Cimerica i ja bile budne do skoro 3 ujutro. sjedile vani i pricale. i onda me probudi telefonski poziv. cliff zove da mi kaze kako ima curu. i iako sam ja to u svojoj glavi vec vrtila milion puta u zadnjih sest mjeseci, stvarnost me ipak docekala nepripremljenu. I sto je najzanimljivije od svega, nisam ljuta niti povrijedjena sto on ima curu, vec sto ja nisam u mogucnosti da nastavim sa svojim zivotom. osjecam kao da stojim u istom mjestu zadnjih 6 mjeseci i ocajnicki se pokusavam pomaknuti, a kao da su mi noge zabetonirane i naprosto nema micanja.
i onda pocnu sva klasicna pitanja koja se meni uvijek motaju po glavi. kako on moze nastaviti a ja ne mogu? zar ja nisam bila dovoljno dobra? kako za nju to moze napraviti a za mene nije mogao?... i tako dok me suze ne izmore.
bolje da prestanem sada pisati jer cu biti jos depresivnija. kakav pocetak vikenda....
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.06.2006.

Glazba za srce

Dok sam bila mladja moja mama mi nikad nije bila jasna. Dogovor u kuci je uvijek bio da tokom tjedna mi mozemo slusati sto god hocemo, no kad nedjelja dodje i ona pravi rucak ona moze slusati sto god zeli. Svaki tjedan to bi variralo izmedju 3 Tenora, Simon and Garfunkel, Djordje Balasevic, Zvonko Bogdan, Oliver Dragojevic...
I ja kad god bih usla u kuhinju vidjela bih ju kako place. Nikad mi nije bilo jasno zasto slusa glazbu koja ju rasplace.
No sada je potpuno shvacam. Preko tjedna slusam svasta pomalo, Aerosmith, The Rolling Stones, Led Zeppelin... no kad spremam, kuham a u zadnje vrijeme uvijek vikendom, stavim nesto sto znam da ce me uvijek rasplakati. Stavim tamburase... I svaka pjesma uvijek na nesto sjeti. Ne dirajte mi ravnicu me uvijek sjeti na osijek, vec odavno spremam svog mrkova me uvijek sjeti na tatu... I iako me ta glazba uvijek rastuzi, u isto vrijeme sam najsretnija na svijetu. Ne znam kako je to moguce.
Cudno je kada si daleko od svega uz sta si odrastao, kako i najmanje stvari puno znaci. Pastetu ovih dana cuvam za specijalne prilike, ciklu od Podravke jedem samo u specijalnim prilikama jer ju je kao tesko za naci... I iako se svima ovaj blog cini glup i beznacajan, meni znaci najvise na svijetu.
na kompjuteru mi sviraju Zlatni Dukati i uspjela sam se izolirati od cijele okoline. I dok traje pjesma imam osjecaj da sam kod kuce...
- 07:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Kraj price

Moja seka mi je jucer rekla: "Citas knjigu kojoj vec unaprijed znas kraj". Dosta sam o tome jucer razmisljala. U biti o tome razmisljam od jucer konstantno. Ja sam uvijek bila osoba koja nikada nije imala nikakvih problema sa izrazavanjem svog misljenja. Osim kad dolazi do osobe sa kojom sam u vezi. Onda, kao da postanem netko drugi. Netko koga je strah izgovoriti svoje osjecaje, svoje misli... I kada malo stavim sve u perspektivu, u biti vidim da nisu drugi krivi vec ja sama. Moja je krivica jer ja im dozvolim da se prema meni tako ponasaju. Nitko te nece iskoristiti ako ti to ne dozvolis. Nitko te nece povrijediti ako ti to ne dozvolis... no neke stvari je lakse reci nego napraviti. Al jedno znam. Uvidjela sam svoju gresku i sada znam sta trebam napraviti. Jedino sto mi preostaje je skupiti snage i to doista uciniti.
Vidjet cemo...
- 14:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.05.2006.

What If?

(What if) what if I never slept around, never cheated on you girl?
(What if) what if didn’t break your heart and never ever ruined you world?
(What if) what if I always was a real man, face to face to face told you the truth?
(What if) what If I never ever took when you said you wanted to go out and hang with your crew?
(What if) what if I was a different man?
(What if) what if I wasn’t so selfish and took one second just to listen to you?
(What if) what if I was alone? On my own
(What if) what if I wasn’t so damn controlling, you would still be right here?

We would still be together, be together, be together right now
We would still be together, we would still be together girl


(What if) what if I didn’t have lame excuses for all the stuff that I do?
(What if) what if I had no baby mommas, no damn drama and I never brought it around you?
(What if) what if never called out your name and treated you like you were my queen?
(What if) what if I woke up from this madness and this shit was just a dream?
(What if) what if I really went to work and didn't spend a whole day creeping?
(What if) what if you were at the beauty shop and you didn’t hear about me last week?
(What if) what if you ever asked me a question and I didn't stut-stut-stutter all of the time?
(What if) what if I wasn’t so damn controlling, you would still...


(What if) what if I never said I do when I do that I wasn’t ready for you?
(What if) what if I gave a damn to my church and did to get off in the VIP?


We would still be together girl
- 06:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

Moj prvi kompjuter

Danas sam kupila svoj prvi kompjuter. Nikada do sada nisam imala svoj. Bio je ili obiteljski, tj. sestrin jer ga je ona cijelo vrijeme okupirala, ili je bio poslovni ili je bio od prijatelja koji zivi iznad mene pa je dovoljno dobar da mi da svoj da ga ponekad koristim. Za sve ostalo morala sam ici u knjiznicu. Danas sam kupila svoj kompjuter. I strasno sam sretna. Ovaj decko od kojeg sam ga kupila u trgovini mi je rekao da nikada nije vido nikoga ko je toliko sretan sto ima kompjuter. Izgleda on ne zna kakav je to osjecaj imati 26 godina i kupiti nesto po prvi puta. Otkako sam ga kupila danas popodne, tj. prije tocno pet sati, nisam prestala visiti na internetu. Sve zivo isprobavam, kao da po prvi put u zivotu vidim kompjuter :)
Neso mi ga je nazvao Pola. Kaze to je sada moj najdrazi ljubimac. Nije mi nikada bilo jasno kako moze on toliko visiti na kompjuteru. Kaze on voli svoj kompjuter. To mi uvijek bilo cudno. No sad ga potpuno razumijem.
I seko, zaboravi da ces ga koristiti. Sad svaka ima svoj!!!!
- 03:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.05.2006.

Da barem imam snage...

Volim kad nemam praznog vremena da lapim. Ovako kad puno radim, obicno sam preumorna kad dodjem kuci s posla i samo se srusim u krevet. No, kad imam koji slobodan dan, umjesto da se zabavim sa prijateljima, ja odlucim malo vremena provesti sama sa sobom. No koliko god to dobro zvucalo, svaki put zavrsi isto. Previse razmisljam... Razmisljam o stvarima koja sam ucinila i koje jos trebam uraditi. Razmisljam o osjecajima koje sam zaboravila, osjecaje koje sad imam, i one najgore: osjecaje koje sam do sada ignorirala. Moj tata je uvijek govorio da se od problema ne moze pobjeci, jer kojim god ti putem pokusala zaobici, putevi vam se uvijek nekako sretnu...
Voljela bih da imam snage donijeti prave odluke. Voljela bih da mogu postati jedna od onih osoba koja moze dobro sakriti kako se osjeca i sta misli. Da bar imam snage odluciti se za ono sto je najbolje za mene...
- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 02.05.2006.

Jedan dan bez imigranata

Jucer je bio Prvi Maj. Kod nas se to tradicionalno obiljezava sa grahom i kobasicama koje dijele politicari kako bi se nekako vise priblizili masi ljudi koja ih vec godinama mrzi.
U Americi nitko ne zna za medjunarodni praznik rada, no jucerasnji prvi maj svima ce uvijek ostati u sjecanju. Jucer su imigranti nastavili svoj protest protiv predlozenih imigracijskih zakona koji bi utjecali na njihov ostanak u ovoj zemlji. Do sada, ako je netko tko boravi u Sjedinjenim Americkim Drzavama ilegalno uhvacen, jednostavno bi ga deportirali nazad u zemlju iz koje je dosao. No po novom predlozenom zakonu, boravak u ovoj zemlji ilegalno takodjer bi bio i kriminalni akt po kojemu bi se osobama uhvacenim i sudilo. Sto u neku ruku ima smisla. Boravak ilegalno jeste kriminalni akt (buduci da je protuzakonito), no ako se uzme u obzir populacija imigranata u ovoj zemlji, to onda doista dovodi u pitanje neke velike stvari.
- 19:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006  
P U S È P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • proslost, buducnost, sadasnjost, uspomene, zelje, snovi...

Linkovi

Pisi Mi

  • Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
    Proljece je sada, mene obuze sjeta.
    Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj,
    Daj mi reci sto ima novo, sve mi reci sto znas.

    I dal jos svirate nocu pored rijeke,
    sad je doslo lijepo vrijeme.
    Pjevate li one nase pjesme?
    Da li ponekad sretnes moju dragu?
    Jel jos uvijek onako lijepa?
    Pita li za mene i dal me ceka?

    Pisi mi sve...

    Jutrom kad se budim cesto tuzan sam.
    Noci su moje duge, pozdravi drustvo i druge.
    Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj,
    Daj mi reci sto ima novo, sve mi reci o njoj.

    I dal jos svirate nocu pored rijeke,
    Sad je doslo lijepo vrijeme.
    Pjevate li one nase pjesme?
    Da li ponekad sretnes moju dragu?
    jel jos uvijek onako lijepa?
    Pita li za mene i dal me ceka?

    I dal me ceka?

    Pisi mi sve....


    Drugi nacin

NUMB

  • I'm tired of being what you want me to be
    Feeling so faithless, lost under the surface
    I don't know what you're expecting of me
    Put under the pressure of walking in your shoes...
    Caught in the undertow, just caught in the undertow...
    Every step that I take is another mistake to you...
    Caught in the undertow, just caught in the undertow...

    I've become so numb, I can't feel you there
    become so numb, so much more aware
    By becoming this all I want to do
    Is be more like me and be less like you

    Can't you see that you're smothering me?
    Holding too tightly, afraid to lose control
    Cuz everything that you thought I would be
    Has fallen apart right in front of you...
    Caught in the undertow, just caught in the undertow...
    Every step that I take is another mistake to you...
    Caught in the undertow, just caught in the undertow...
    And every second I waste is more than I can take!

    I've become so numb, I can't feel you there
    become so numb, so much more aware
    By becoming this all I want to do
    Is be more like me and be less like you

    And I know I may end up failing too
    But I know you were just like me with someone disappointed in you...

    I've become so numb, I can't feel you there
    become so numb, so much more aware
    By becoming this all I want to do
    Is be more like me and be less like you
    I've become so numb, I can't feel you there
    I'm tired of being what you want me to be...
    I've become so numb, I can't feel you there
    I'm tired of being what you want me to be...



    by Linkin Park